Emina na sirovom putu

Ovaj blog je sasvim licne prirode. Nastao je kao ideja da pomognem sebi pri pokusaju da predjem na potpuno sirovu hranu. Posle nekoliko bezuspesnih pokusaja, odlucila sam da malo osmislim taj, zaista tezak prelazak, kao i da ostavljam pisane tragove o svemu kroz sta prolazim, koji bi mogli da mi daju snagu i motivaciju da nastavim dalje...Mozda ce jos nekome biti od koristi, zato sam odlucila da objavljujem tekstove u vidu ovog bloga. E, pa...srecno samoj sebi!

1. i 2. nedelja

rawemina | 14 Jun, 2016 12:51

E, pa...mislila sam, zaista, da ce biti mnogo teze. Izgleda da sam odabrala pravo godisnje doba, jer obilje voca i povrca mi tako prija i hrani me, da ne osecam potrebu za kuvanom hranom. Kako sam pocela? Evo ovako...

1. jula sam se probudila i resila da promenim plan prelaska na sirovu hranu. Nisam htela da pocinjem postepeno nego sam resila da ipak to bude u mom stilu...naglo, odjednom. Tako da sam ceo dan jela vocne smutije i povrce i sve je bilo u redu...nista bitno se nije desilo. Tako sve do danas. Evo vec druga nedelja, a osim redovnijih praznjenja organizma, lepseg tena, vise energije, sitosti, boljeg sna, smrsala sam par kila i otopio se stomacic, mali podbradak i celulit na butinama...nista negativno ne osecam. Mozda je zatisje pred buru? Ne znam. videcemo. Ono sto mi je princip ishrane je zelenolisno povrce obavezno jednom dnevno i dva obroka voca. Mera za obrok mi je 1kg. Cesto pravim smutije sa spanacem i bananama, velike salate za veceru, jedem i smenke i orasaste plodove ali umereno. Slusam svoj organizam...

Mislim da su iskusenja manja ako se predje na ovakav rezim ishrane odmah. Vazno je citati o tome sve vreme i biti u kontaktu sa drugima koji se tako hrane. To moze biti dobra motivacija da se nastavi dalje. Sad planiram da ubacim i vezbe joge i svakodnevne setnje sa sinom. Samo da prodje nastava u skoli, tada cu imati vise vremena. 

Komentari

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

 
Powered by blog.rs