Emina na sirovom putu

Ovaj blog je sasvim licne prirode. Nastao je kao ideja da pomognem sebi pri pokusaju da predjem na potpuno sirovu hranu. Posle nekoliko bezuspesnih pokusaja, odlucila sam da malo osmislim taj, zaista tezak prelazak, kao i da ostavljam pisane tragove o svemu kroz sta prolazim, koji bi mogli da mi daju snagu i motivaciju da nastavim dalje...Mozda ce jos nekome biti od koristi, zato sam odlucila da objavljujem tekstove u vidu ovog bloga. E, pa...srecno samoj sebi!

1. i 2. nedelja

rawemina | 14 Jun, 2016 12:51

E, pa...mislila sam, zaista, da ce biti mnogo teze. Izgleda da sam odabrala pravo godisnje doba, jer obilje voca i povrca mi tako prija i hrani me, da ne osecam potrebu za kuvanom hranom. Kako sam pocela? Evo ovako...

1. jula sam se probudila i resila da promenim plan prelaska na sirovu hranu. Nisam htela da pocinjem postepeno nego sam resila da ipak to bude u mom stilu...naglo, odjednom. Tako da sam ceo dan jela vocne smutije i povrce i sve je bilo u redu...nista bitno se nije desilo. Tako sve do danas. Evo vec druga nedelja, a osim redovnijih praznjenja organizma, lepseg tena, vise energije, sitosti, boljeg sna, smrsala sam par kila i otopio se stomacic, mali podbradak i celulit na butinama...nista negativno ne osecam. Mozda je zatisje pred buru? Ne znam. videcemo. Ono sto mi je princip ishrane je zelenolisno povrce obavezno jednom dnevno i dva obroka voca. Mera za obrok mi je 1kg. Cesto pravim smutije sa spanacem i bananama, velike salate za veceru, jedem i smenke i orasaste plodove ali umereno. Slusam svoj organizam...

Mislim da su iskusenja manja ako se predje na ovakav rezim ishrane odmah. Vazno je citati o tome sve vreme i biti u kontaktu sa drugima koji se tako hrane. To moze biti dobra motivacija da se nastavi dalje. Sad planiram da ubacim i vezbe joge i svakodnevne setnje sa sinom. Samo da prodje nastava u skoli, tada cu imati vise vremena. 

Moje prvo "sirovo" iskustvo

rawemina | 16 Maj, 2016 18:20

Knjige dr. Normana Walkera imale su snažan uticaj na mene. Poslušala sam njegov savet i postepeno ulazila u sirovu ishranu. Prve nedelje sam jela sirovo samo za doručak. To bi uglavnom bile tri banane ili tri narandže, par jabuka narendanih sa šargarepom ili zeleni kašasti sok sa blitvom ili spanaćem ili jabukama.

Moje prvo sirovo jelo  bilo je jezivo. Smutila sam u blenderu blitvu, crni luk, beli luk, so i sargarepu. Dobila sam slano ljutkastu bezukusnu masu...posle sam pročitala savete Viktorije Butenko, pa sam umesto luka i soli dodavala voće...bilo je mnogo pitkije!

Prve nedelje nisam primećivala nikakve neobične simptome, osim što sam imala češću potrebu za toaletom i osećala se energičnije u jutarnjim satima...

U drugoj nedelji sam jela doručak i večeru sirovo...ručak je bio kuvan. Tada je "čišćenje" počelo...neprijatna žurba zagorčavala mi je vreme na poslu, ili bilo kakvoj aktivnosti. Imala sam osećaj da sve tečnosti izlaze iz mene...ali konstantno, kao česma.

Kad sam počela da jedem sirovo imala sam 74 kg. Moja visina je 178cm, i 74kg bi bila neka srednja težina za tu visinu. Ipak, imala sam celulit i viška na bokovima, stomaku, ruke su počele da se opuštaju i da dobijaju debljinu oko nadlaktice...podbradak je postao vidljiv, ali sam smatrala to kao normalno za period nakon trudnoće i dugog dojenja.

Već posle prve nedelje, zatim i druge, izgubila sam 3 kilograma i osećala se mnogo...lošije. U drugoj nedelji sam prestala da pijem kafu i alkoholna pića. Imala sam stalne glavobolje, danima. Nos je počeo da slinavi, a i pojavljivao mi se nekakav sitan osip po rukama...Čitala sam da je to normalno kod detoxikacije. Nisam vežbala i nisam pila mnogo vode (greška!).

Treće nedelje sam bila totalno na sirovoj hrani, isprobavala sam nove recepte i osećala se povremeno dobro, a uglavnom loše. Pored glavobolja osećala sam se umorno, malaksalo, teško i labilno. Psihički sam bila rastrojena i nervozna...sve me je nerviralo, posebno glad. Iako su moje porcije bile velike, ja sam stalno bila gladna. Mislila sam da ću bankrotirati!

Smršala sam posle prvog meseca oko 6 kg.

Svi su mi govorili da prestanem, da ću se oterati u bolest, da to nije zdravo...iako su me knjige i naučni dokazi (nisam nepismena i neškolovana da ne znam gde i šta tražim i kako da proverim informaciju) uveravali u suprotno, počela sam da sumnjam...niko me nije podržavao, niko osim knjiga i par sajtova...

 Nakon 2 meseca na sirovoj hrani odem kod lekara na pregled. Već sam se osećala bolje. Imala sam mnogo više energije i nisam imala potrebe za mesom i kuvanom hranom, mogu reći da sam se skroz odvikla. Čak mi je hleb delovao užasno suv, na pogled...a kuvana hrana jadno i mrtvo...što i jeste. O mesu da ne pričam, leš u raspadu, pa jeste...fuj!

Doktorka me je pregledala, poslušala pluća, uradila sam EKG, sve je bilo u redu. Izgubila sam 10 kg i izgledala sam super! Ušla sam u stare farmerke, i sve mi je bolje stajalo. Garderoba koju sam pre porođaja "otpisala" ponovo mi je sjajno stajala, dobila sam zategnutu liniju i počela sam da uživam u svom slim izgledu. Imala sam 64 kg. I nakon godinu dana mi se nije vratila kilaža iako jedem sve što jedu Srbi. Osim ta 4 kilograma koja su se vratila, nije bilo jojo efekta...

Krv sam vadila kad sam imala uput, drugi dan ciklusa...i naravno, gvožđe je bilo nešto ispod granice normalnih vrednosti.

Odmah su počele pridike da se uništavam, da to ne valja, da...a i ja sam se počela pribojavati. Iako sam se osećala čistije i snažnije nego ikada...ja sam sumnjala, zašto? Pa ono što slušamo svakodnevno ima i te kako uticaj na nas.

Prvo, osećala sam da mi je potrebno manje sna nego ranije. Popodnevna dremka? Ranije je to milo moranje, sada...prošlost.

Ciklusi su postali manje obilni.

Želela sam voće i povrće...na voćku bih počela da lučim pljuvačku...čak i na zelje koje vidim u šetnji Embarassed 

 Glavobolje su nestale. Prodisala sam...disala sam dublje i intenzivnije.

Nestao je znoj, manje sam se znojila i nije se osećao.

Od suve kože koju sam morala svaki dan da mažem kremama, sada - zaboravljala bih da je namažem danima i nikakve kreme mi nisu bile potrebne... osim kokosovog ulja povremeno.

Izbacila sam svu hemiju. Koristila sam  biljne paste za zube (Dentogam i Nim), biljne dezodoranse, hladno ceđena ulja za kosu i kožu, biljne sapune...

 

E onda smo isplanirali Vaskršnji ručak...dolazili su gosti a na meniju - roštilj. Nisam htela da izgledam čudno (kao na rođendanu mog sina, gde su me kudikamo zagleđivali dok jedina jedem banane i jabuke sa zelenom salatom i medom)...i tako, dan za danom, ode sav trud...dobila sam 4 kg nazad, bokove, umor, nezadovoljstvo...i opet bih da probam to rajsko stanje - ishranu sirovom hranom!

Pravila koja sam naučila:

Jesti 3 obroka, dva voćna jedan povrćni.

Pojesti glavicu zeleno lisnatog  povrća na dan! Bez "zelenog" povlače se desni i nemamo dovoljno minerala!

Jedi dok se ne zasitiš. Ne više od toga.

Jedi kad si gladan, ali baš gladan! Glad nije kvrljanje u želucu, glad se oseti u grlu. 

 Ne jedi mnogo masti i ulja

Gledaj da hrana bude sveža i lepa, lišće povrća hrskavo, voće zrelo i mirišljavo.

Polako sa orašastim plodovima! 

 19:22:48

2016-05-16 

Početak na sirovom putu

rawemina | 15 Maj, 2016 19:10

Još uvek nisam na sirovoj ishrani...tek treba da osmislim svoj put. Neću ovde mnogo pisati o svojoj prošlosti. Spomenuću samo da mi je ideju za ovu vrstu ishrane dala jedna knjiga: Ernst Gintera "Život bez bolesti". Ono što me je još više motivisalo jeste smrt mog mladog (43) supruga. Bolovao je 4 godine od melanoma i za sobom ostavio dete od 4 godine i mene...svoje rođake, prijatelje, planove, želje, ideje, budućnost... Od svoje 20-te godine se rastajem na nemio način od onih koje volim. Moja baka je umrla od raka pluća u svojoj 73. godini, zatim, par godina kasnije moj otac u 56. godini i sad moj Dule... Tragala sam na sve strane o lekovima, načinu lečenja, alternativi,...rak je bio nepobediv. Sve dok nisam otvorila prvu knjigu o sirovoj hrani... Moj muž nije želeo da pokuša, da jeste, sada bi možda bilo drugačije...

U međuvremenu sam pročitala mnogo knjiga, najviše su mi se dopale knjige dr. Normana Vokera, Viktorije Butenko, dopali su mi se blogovi Kristine Kariljo Bukaram, poznatije kao FullyrawKristina , posebno njeni You tube klipovi, naše Marine Grubić, Maje Volk, mlade Jasmine Bogučanin Šarvan... ima pionira i raduje me, jer su svi oni moja motivacija. Hvala im što javno pišu i govore o svojoj ishrani, životu. 

Sve informacije koje sam prikupila koristile su mi pri mom prvom pokušaju, početkom Vaskršnjeg posta 2015. godine. Iskoristila sam priliku da pređem na sirovu vegansku ishranu baš u vreme posta, i uz Božiju pomoć, uspela sam 2 i po meseca. Sve do kraja posta. Na Vaskrs sam prekinula post, sa namerom da se ponovo vratim na staro nakon praznika...naravno, nisam.

Mi smo zaista ovisni o kuvanoj hrani i mesu, ne kažem da nam to treba, već da smo ovisni. Kao pušači ili alkoholičari, mi tražimo određene supstance, iako nam one škode.

Nemam nameru da pišem o koristima sirove ishrane, sigurna sam da ćete informacije o tome naći na internetu, bilo bi neprikladno da ja, kao nastavnik jezika pišem o medicini...ovde ću opisati svoje iskustvo prelaska na sirovu ishranu, iz dana u dan.

Prva ideja je da stvorim plan. Čekam da pojeftini voće i da prestanem sa aktivnom nastavom, pa da počnem...Dakle sredinom juna bih već trebala da budem 100% na sirovom.

Započeću postepeno, prve nedelje jedan sirov obrok, druge nedelje dva, treće bih trebala biti kompletno na sirovoj ishrani. Pisaću o simptomima detoksikacije, o onome šta osećam i proživljavam, da bih se podsetila i stimulisala i da bih imala uvid u uloženi trud i stanje mog zdravlja.

Planiram i uvođenje vežbi, odabrala sam Yogu, jer sam je vežbala i ranije, iz knjige "Yoga u svakodnevnom životu". Vežbala bih u večernjim satima po jedan sat, pet puta nedeljno. Vežbanje je veoma korisno, posebno kod detoksikacije

 Moram da mislim i na hidrataciju organizma. 8 čaša vode dnevno je ključno, posebno kad telo počne da izbacuje otrove. 

Pre par meseci sam uradila krvnu sliku, bila je odlična. Hranim se većinom lakto-ovo vegetarijanski. U ishranu uključujem jaja i mlečne proizvode, kao i meso povremeno. To je tipična ishrana ovih prostora...Salate su u mojoj ishrani bile oko 30%.

Predamnom je težak put. Zato i pišem ovaj blog jer mislim da će mi biti teže da odustanem kad je moj put javan.

Sada se  još uvek informišem, čitam, gledam klipove i planiram...ovo zaista nije mala promena i treba se utvrditi u početku:

1. biti svestan da je to dobro, prirodno, korisno, zdravo i ispravno

2. spoznati prepreke i probleme koji mogu da naiđu

3. utvrditi ispravan način jedenja sirove hrane

4. razmenjivati iskustva 

Ja i moj dečkić

 18:06:13

2016-05-16 

 

 

 
Powered by blog.rs