Emina na sirovom putu

Ovaj blog je sasvim licne prirode. Nastao je kao ideja da pomognem sebi pri pokusaju da predjem na potpuno sirovu hranu. Posle nekoliko bezuspesnih pokusaja, odlucila sam da malo osmislim taj, zaista tezak prelazak, kao i da ostavljam pisane tragove o svemu kroz sta prolazim, koji bi mogli da mi daju snagu i motivaciju da nastavim dalje...Mozda ce jos nekome biti od koristi, zato sam odlucila da objavljujem tekstove u vidu ovog bloga. E, pa...srecno samoj sebi!

category: Biografija

1. i 2. nedelja

E, pa...mislila sam, zaista, da ce biti mnogo teze. Izgleda da sam odabrala pravo godisnje doba, jer obilje voca i povrca mi tako prija i hrani me, da ne osecam potrebu za kuvanom hranom. Kako sam pocela? Evo ovako... 1. jula sam se probudila i resila da promenim plan prelaska na sirovu hranu....

Moje prvo "sirovo" iskustvo

Knjige dr. Normana Walkera imale su snažan uticaj na mene. Poslušala sam njegov savet i postepeno ulazila u sirovu ishranu. Prve nedelje sam jela sirovo samo za doručak. To bi uglavnom bile tri banane ili tri narandže, par jabuka narendanih sa šargarepom ili zeleni...

Početak na sirovom putu

Još uvek nisam na sirovoj ishrani...tek treba da osmislim svoj put. Neću ovde mnogo pisati o svojoj prošlosti. Spomenuću samo da mi je ideju za ovu vrstu ishrane dala jedna knjiga: Ernst Gintera "Život bez bolesti". Ono što me je još više...
 
Powered by blog.rs